Park prirode dobio je ime po najvećem otoku, Lastovu. Najjužniji je to naseljeni otok u Hrvatskoj. Park prirode Lastovsko otočje čini Zapadno otočje i otok Sušac, te Donji škoji (Lastovnjaci) i Gornji škoji (Vrhovnjaci) – ukupno 44 otoka, otočića i hridi. Lastovski arhipelag istinska je rajska oaza Mediterana. Osamljenost i udaljenost Lastova učinila mu je mnoga dobra. Biološki je to jedan od najočuvanijih prostora na Sredozemlju. Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) otok je proglasila prostorom od posebne važnosti za očuvanje ukupne bioraznolikosti Sredozemlja. Gustim otočkim šumama dominiraju hrast crnika (Quercus ilex) i alepski bor (Pinus halepensis) – to su vrste izuzetne otpornosti na morske utjecaje. Izobilje sunčeva svjetla i noćne vlage na području Lastova omogućili su život za više od 800 biljnih vrsta, među kojima i 20 endemskih. Pedeset je ugroženih vrsta ovdje sigurnog korijenja, a ljepotom se posebno ističe 20 vrsta orhideja. Kontrast nerazvedenoj obali dinamičan je reljef otočke unutrašnjosti. Najpoznatija lastovska špilja je Rača u kojoj su pronađeni tragovi života čovjeka. Značajna je i špilja Medjedina u kojoj je ne tako davno živio i „morski čovik“, kako se uobičava zvati sredozemnu medvjedicu (Monachus monachus). Lastovske su špilje dom za najmanje 16 vrsta šišmiša. Sedamdeset posto površine Parka čini more. Podmorje je poznato po ljepoti raznovrsnih koralja, Posebno se ljepotom ističu naselja gorgonija (Gerardia savaglia), naselja crvenog koralja (Corallium rubrum) te endemični hvarski koralj (Madracis pharensis). U lastovskom moru obitava oko 150 vrsta riba, a ribari su ipak najsretniji kada ulove skupocjenog jastoga. Podmorje Parka bogato je i spužvama, mekušcima, mahovnjacima, bodljikašima, rakovima te mnogim drugim vrstama, pa su karike podmorskog životnog lanca vrlo snažne.

Izvor