Park prirode Velebit najznačajnije je endemsko čvorište flore i kopnene faune u Hrvatskoj. Na Velebitu su zabilježene 1854 biljne svojte, od kojih je 79 endema. Baš zbog toga, prostor se nerijetko naziva i „centrom endemizma“. Njihova su staništa stijene i točila na zapadnoj padini Velebita, špilje i predio uz rijeke Krupu i Zrmanju te planinski travnjaci i pašnjaci. Prevladavaju šumska staništa. Livade i pašnjaci posebno su važni jer su čuvari biološke raznolikosti. Najviše je bukovih šuma s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae – Fagetum) i to na područjima ispod 900 metara. Velebit je dom velikih zvijeri: mrkog medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx), kao i obitavalište vidre (Lutra lutra). Ornitološki je zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izdvojio ovo područje za uključenje u europsku mrežu Natura 2000 jer čak 18 vrsta ptica zadovoljava stroge kriterije. Tu su gnijezdilišta vrtne strnadice (Emberiza hortulana), tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus), malog ćuka (Glaucidium passerinum, planinskog ćuka (Aegolius funereus) i planinskog djetlića (Dendrocopus leucotos). Park prirode Velebit ima i svoju posebnu, podzemnu priču. Uzbudljivo je zamijeniti danje svjetlo špiljskim, nadzemne pejzaže podzemnima. Cerovačke su špilje najveće u Hrvatskoj. Kompleks se sastoji od 3 špilje, Donje, Srednje i Gornje, a istraženo je 5,5 kilometara. Morski dragulj Parka je uvala Zavratnica. Uvijek na vrhu popisa najljepših uvala Jadrana. Kao da je djelić obale sjevernih mora zalutao u Hrvatsku – Zavratnica oblikom podsjeća na fjord, mada ovdje nikada nije bilo ledenjaka. Park prirode Velebit mjesto je gdje se može visoko u oblake i duboko u čudesno podzemlje.

Izvor